Mnogi od naših učenika ovog ramazana borave diljem Bosne i Hercegovine na ramazanskoj praksi, a nekoliko njih nalazi se i izvan naše domovine. Oni su na usluzi, kroz džematske aktivnosti, Bošnjacima u Crnoj Gori, Švicarskoj i Austriji.
Ramazansku praksu u džematu Berane (Crna Gora) obavlja maturant Abdullah Huremović, u džematu Heiden (Švicarska) to čini Fadil-Abdullah Garib, učenik trećeg razreda, dok su među Bošnjacima Austrije, u džematima Bosanskog kulturnog centra Wolfsberg i Tulln, Ahsen Čavak, učenik trećeg razreda, i Davud Glamočak, učenik prvog razreda Karađoz-begove medrese. Sa njima smo razgovarali o ramazanu izvan domovine i dosadašnjem iskustvu koje nose sa ramazanske prakse…
“Ramazansku praksu obavljam na sjeveru Crne Gore, u Beranama, rodnom gradu mog oca. I prošle godine sam bio ovdje na ramazanskoj praksi, tako da se sa džematlijama već poznajem. Oni su jako gostoprimljivi, druželjubivi. Odani su svojoj vjeri i tradiciji. Zajedno obavljamo dnevne i teravih-namaze, zajednički iftarimo, te obavljamo druge ramazanske aktivnosti u ovom džematu. Čast mi je predvoditi džemat u ovom džematu, a samim tim i steći dodatno iskustvo u imamskom poslu” – kaže maturant Abdullah Huremović.
Uz selame koje šalje iz Švicarske, Fadil-Abdullah Garib o svojoj ovogodišnjoj ramazanskoj praksi govori:
“Biti softa/ramazanski imam je jako lijepo, ali i odgovorno. Lijepa je ovo prilika za nevjerovatno iskustvo. Odgovornost je velika, ali džematlije su fine i pune poštovanja prema softama, iako smo mi mladi ramazanski imami. Imamo jako lijep odnos i realizujemo zajednički mnogobrojne aktivnosti. Obavljamo pet dnevnih namaza, teravih-namaze, učimo mukabelu, a sa najmlađima se družim kroz mekteb. Ramazan u domovini i izvan nje je drugačiji, ali i ovdje naši Bošnjaci čuvaju vjeru, tradiciju, čuvaju duh islama i duh naše lijepe domovine. Osjeti se to kroz uređivanje njihovih kuća i stanova, kroz bosansku kuhinju i jela koja pripremaju, ali i kroz čuvanje jezika i prenošenje toga na svoju djecu.”
Već drugu godinu zaredom u istom austrijskom džematu ramazansku praksu obavlja Ahsen Čavak.
“I ovaj ramazan 1446. hidžretske godine obavljam dužnost ramazanskog imama u džematu Bosanskog kulturnog centra Wolfsberg, ovdje u Austriji. Hvala Allahu dosadašnji dani ramazana protekli su lijepo i bili su ispunjeni brojnim lijepim aktivnostima. Ramazan sa Bošnjacima u Austriji donosi posebno emotivno iskustvo, kako za mene kao imama radeći sa džematom, tako i za džemat družeći se sa mnom. Iako smo daleko od naše zemlje, u ovom periodu džemat se pretvara u malu domovinu, gdje se tradicije i običaji iz Bosne prenose i održavaju živim. Svaki džematlija se trudi da doprinese lijepoj atmosferi, te da ramazanske dane provedemo svi zajedno u lijepom halu i sa najljepšim emocijama. Zato je ramazan ovdje vrijeme u kojem naša vjera, osjećaj pripadnosti i zajedništvo itekako jačaju i daju jednu posebnu sliku” – ističe Ahsen.
U Austriji svoju prvu ramazansku praksu obavlja i Davud Glamočak. On je učenik prvog razreda naše škole, a o svom iskustvu ramazanskog imama kazuje:
“S obzirom da je ovo moja prva praksa i da prvi put ulazim u mihrab da predvodim teravih-namaz, moram priznati da je osjećaj jedinstven. Do trenutka kada sam trebao imamiti prvi namaz, pitao sam se kako ću ja to uspjeti, da li će biti poteškoća, hoću li zadovoljiti Gospodara Uzvišenog i klanjače u saffovima iza… Međutim, kada sam zakoračio u mihrabski prostor osjetio sam nestvarnu sigurnost i ohrabrenje, tako da sam prvu teraviju predvodio pun samopouzdanja. Svemu tome su doprinijeli i moji mentori: Senad-efendija Kusur, glavni imam Bošnjaka u Austriji, kao i Ibrahim-efendija Zukić, uz bezrezervnu podršku predsjednika džemata Tulln, gospodina Hakije Suljića.”
Radostan što je na ramazanskoj praksi i što od ovog ramazana nosi i to posebno iskustvo, Davud dodaje:
“Ramazanske aktivnosti izvršavam zajedno sa kolegom iz Behram-begove medrese, Malikom Okanovićem. Posebno me ispunjava mogućnost učenja mukabele sa kolegom Malikom, zatim naši zajednički iftari, džematski iftari koje organiziramo svakog petka i subote. Ono što sam uočio jeste da je naš narod u dijaspori, konkretno u Austriji, izuzetno gostoprimljiv, pažljiv i susretljiv. Uvjerili smo se i moj kolega Malik i ja u to već nekoliko puta, pošto smo u nekoliko navrata imali priliku biti na porodičnim iftarima kod naših Bošnjaka u Austriji. Svojim radom i djelovanjem u ovom ramazanu želimo privući pažnju omladine, približiti ih džamiji i svim aktivnostime koje pruža džemat Tulln. Ponosan sam što mogu ovdje u džematu Tulln, u Islamskoj zajednici Bošnjaka Austrije, prezentovati našu Karađoz-begovu medresu.”