Ovaj dan, 31. maj, obilježava se kao Dan bijelih traka. To je dan podsjećanja na stradanja Bošnjaka grada Prijedora. Svojim stihom sjećanju na ovaj dan doprinose članovi Literarne sekcije Karađoz-begove medrese.
Sjećanje na Prijedor
Mučili su
Silovali
Ubijali me
I ubili
U zemlju bosanku sahranili
Ali, umrla nisam
Duboko u zemlju
Zlotvor kosti je moje skrio
Iz utrobe mene mrtve
Što u utrobi zemlje bosanske ležim
Izrasta ljiljan
Ljiljan prkosi i svjedoči
Zlotvora opominje
Mene trakom bijelom zaustaviti ne možeš
Ni obilježiti niti preplašiti
Boje istine na platnu moje smrti vježno žive
Hatidža Gološ
***
Velid Softić! Znamo li ko je Velid Softić?!
Velid je te mračne 1992. godine tek došao na ovaj svijet. Bio je dvomjesečna beba kad su ga tako čistog i nevinog ščepale krvave ruke katilske. Velid bi danas možda bio uspješan doktor, inžinjer, književnik, slikar… Bio bi dobar komšija čika Draganu, baki Danici, nani Hasibi…Uz bajrame bi dijelio bombone djeci u komšiluku. Azri, Dragani, Marini, Ademu, Milanu… ali mu nisu dali da nastavi svoj tek podareni život…
Logori: Omarska, Trnopolje, Keraterm…Očevi velida prijedorskih i svi velidi na koje su se katilske ruke spustile, skončali su u ovim logorima. Danas, nakon 32 godine, vlasti u Prijedoru ne dozvoljavaju spomen niti obilježavanje ovog gnusnog zločina koji je odnio brojne živote. Zato smo obavezni još glasnije govoriti, sjećati se i opominjati.
Danas je 31. maj. Dan bijelih traka! Dan u kojem su komšije prije 32 godine prolile nevinu krv nesrpskog stanovništva Prijedora. Pamtimo!
Hamza Čustović
***
U gradu imena Prijedor
Od jedne mirne noći godine 1992.
Nikad više ništa isto bilo nije
Živi su zanijemili
A mrtvi zbore
Umjesto cvijeta
Iz zemlje krvava suza niče
Iz dubine zemlje viče opomenu
Dječak od šesnaest ljeta
Bijela mu je košulja bajramska
Netaknuta u ormaru ostala
Šehidska lica ozarena
Na nišanima bijelim sam srela
Ne! 3 176 nije samo broj
Ne! 102 nije broj dječijih nestašluka
To su djeca koja priliku nestašna biti
Nisu imala
Pamti Prijedor,
Bijelim platnom zastri, Bosno, svoje čiste pute…
Amra Bučuk
***
Svoje komšije zlikovci su prodali
Krv im nevinu mučki prolili
Svi su zapamtili zločin taj
Obilježava se kao 31. maj
Hiljade nevino ubijenih,
Bezbroj majčinih suza izlivenih
Mati osjeti najveću bol za djetetom ubijenim
Zato, Prijedor se od tog maja smatra
Sivim i u crno zavijenim
Dova naša je da
Za svaku suzu po jednu bol osjete
Neka ih noći na zločine njihove podsjete
Dan bijelih traka simbol je nevinih muke
Koji morali su da vežu bijele trake oko ruke
Danas je opet dan kada dovu ćemo uputiti
i nadati se da će za zlo odgovarati,
Allah je Taj koji će svima suditi
Dova naša, inšaallah, kabul će biti
Adna Alkić
***
Probudilo me sunce nakon teškog sna
Pogled usmjerim prozoru, gdje je slika jasna
Miris proljeća poklanjao je bijele ruže djeci
A ona su ih igrom nosila prema rijeci
Podsjeti me ta slika na san težak
Mojim prsima pade tama, mrak
Bijele ruže sjećaju na jedan grad
Tamo se čuo plač, nestajao evlad
Tama me podsjeti na mrku sudbinu
Tu su ljudi ginuli, padali u riječnu dubinu
Dušmanska ruka šamiju zamijeni čaršafom
Bijela nurli boja plakala za nevinim čovjekom
U zimu procvjetala je bašta
Bijele ruže cvjetale su za život nov
U gradu što Prijedor se zove
Halima Prijić