Hatidža Gološ, učenica je drugog razreda Karađoz-begove medrese. U našu školu je došla kao odlična učenica, sa nizom priznanja i nagrada te i dalje drži korak uspješnih. Članica je više sekcija Medrese i već do sada nanizala je nekoliko uspjeha na različitim školskim takmičenjima. Posebnu sklonost pokazuje prema umjetnosti. Kist i pero, boja i riječ. To je Hatidžin govor.
Pred nama je pjesma s kojom je osvojila 3. mjesto na literarnom konkursu koji je raspisalo Udruženje „Dignitet“ u okviru projekta „Zakon i ja“ .
Moj grad
Ja ću ostariti, ali to nije moj strah
Moja strepnja treperi za grad koji nikad ne postaje star
Za Mostar
Jednom, kad ne budem koračala njegovim ulicama
Kakve će one biti? Šta će ova generacija iza sebe ostaviti?
Čeznem da to bude gnijezdo ljubavi
Mostar! Grad kojeg će svi voljeti
Voljet će ga Mostarci i oni tuđi
Kad Laste letu s Mosta budu se divili
Ne prihvatam da bude grad sa dva lica
Ne prihvatam da bude grad podijeljenih ulica
Želim mijenjati tokove mutnih rijeka
I pogleda prijeka niko nikog da ne gleda
Želim da Mostar promjenim ali i dalje milujem
Želim da mom gradu već jednom stave mehleme na rane
Koje su decenijama otvorene bez mehlema i lijeka
I poneka fraza umjesto mehlema- tinejdžerskih grafita
Pazi, obrušava se !
Opominje građevina u kojoj je stalo vrijeme
Sahranjena uspomena
Ali, opet lijepa, jer...
Moj grad!On! Mostar! Kao vojnik
Hrabar, sa ožiljicima i ranama snagu svjedoči i budućnost obećava!
Obećava da će cvjetati i ukrašen biti zelenilom i cvijećem
Ta mu boja najljepše stoji, kao i mladoj meni
Ne želim ga u odjeći sivoj i ogrtačima
Hoću da mu poklonim nove boje
Zar mišliš, mladiću, da ti vesele boje ne stoje?
I ne bih da ti budem gruba, ali moj voljeni, umiješ biti dosadan
Zabave, sportova i učenja nedostaje svima
Zato ne ljuti se kad ti kažem da ćeš nove teme razvijati i aktivnosti kreirati
Tek tada tvoji prijatelji drugim društvima
Odlaziti neće
Ili želiš ostati i postati starima nezaboravljena prošlost,
A mladima nemoguća stvarnost?
I, koliko god te volim, svojim te ne mogu zvati
Posjedujem tvoje srce i dušu, ali i dalje ne znam kako ti pluća uzdišu,
A kako glava misli danju i noću.
Drugu stranu tebe ne poznajem i pitam se da li ću ikad upoznati?
Prijestolje tvoga srca je nasred Neretve ili će ga oni na dva dijela podijeliti?
Nemoj, voljeni moj Grade! Tvoje srce veliko je dovoljno
Da u nj se uliju sve mlade nade
Sutra će sunce, umjesto sa istoka - iz Neretve izroniti