KBM - Mevlud i hatma-dova vakifu

U četvrtak, 13.maja 2010.godine u Karađozbegovoj džamiji proučen je mevlud i poklonjena hatma-dova najvećem vakifu Hercegovine-Mehmed-begu Karađozu, koju su proučili i poklonili ovogodišnji maturanti Karađoz-begove medrese. Izvedbama odlomaka mevluda i ilahijama, prisutne su počastili članovi Hora Medrese, koji su na svojstven način doprinijeli da ova noć sjećanja na Karađoz-bega ostane u mislima svih prisutnih.Tu noć, prisutnima se obratio i mr. Salih ef. Čolaković, profesor tefsira u Karađoz-begovoj medresi, koji je između ostalog istakao značaj ovakvih događaja, koji ne samo da su značajni za naš grad, nego i za našu regiju, a pogotovo za našu državu. Podsjetio je i na čuvena imena koja je iznjedrila Karađoz-begova medresa u 452.godine svoga postojanja.
Karađoz-begova medresa jeste jedan od vakufa slavnog Karađoz-bega. Pored prelijepe džamije koju je sagradio, te mesdžida u Potocima, mekteba u Mostaru, Konjicu i Potocima, imareta i musafirhane u Mostaru, te četiri mosta u: Konjicu, na Buni i dva na Lištici, i hanova u: Mostaru, Konjicu, Čičevu i Potocima, hamama u Blagaju, kao i muallimhane u Jajcu, ovaj hercegovački vakif sagradio je uz Karađoz-begovu džamiju i medresu sa istoimenim nazivom.Karađoz-begova medresa je sagrađena 1557.godine i prva je poznata medresa u gradu na Neretvi.
Mnogo je velikih povijesnih imena na koje Mostar ima pravo da bude ponosan, ali ime Zaima Hadži Mehmed-bega, poznatog kao Karađoz-beg zaslužuje naše posebno poštovanje.Ne samo zato što je prije četiri i pol stoljeća uzdigao Mostar svojom džamijom, medresom i bibliotekom, već i zato što je pod njegovim nadzorom podignut Stari most-svjetski simbol kulture.Ali, ne samo to, Karađoz-beg nam je ostavio svoju dušu, kao trajno dobro za našu kulturu kad je u svojoj vakufnami zapisao:
„Ovozemni svijet je samo put za smrt i poprište nevolja, putovanje na kojem se niko neće zadržati duže, a niti će na njemu iko doći do svake(svoje) želje; ovozemne slasti su štetne, a njihov broj i narav su nestalni;privlačne strane ovoga svijeta su prolazne, a promjene u njemu su svakodnevne, za imetkom ne teži niko osim nesvjesna čovjeka, a za položajem niko osim neznalica; ...sretan je i na pravom putu (jedino) onaj koji sačuva (nešto) danas za svoje sutra prije nego stvar ispusti iz svojih ruku i da je razborit samo onaj koji uoči da on nema ništa od ovozemaljskog života, jer što čovjek pojede, to uništi, a što obuče, to pohaba, a što da u dobrotvorne svrhe, to ga ovjekovječi.“ Meadin Mrndžić