KBM - Humanost na djelu

„Nije pravi musliman onaj koji zanoći sit a njegov komšija gladan.“ (hadis)
Kada bismo se zaista pridržavali ovog Poslanikovog iskaza, na dunjaluku bi bilo kudikamo ljepše, bilo bi manje gladnih, siromašnih i poniženih. Manje bi bosonoge djece sa ispruženom ručicom hodalo našim ulicama, mahalama i gradovima. Gdje se izgubila ljudskost? Gdje je nestala iskonska, urođena potreba čovjeka da bude dobar, koristan drugima, da ne okreće glavu od tuđih problema, jer lahko mogu postati i njegovi…
Gdje je nestalo milosrđe čovjeka? Zašto smo se povukli u sebe? Zašto zatvaramo oči pred problemima oko nas, kao da nas se ne tiču? Zašto ne ispružimo svoju ruku sa dlanom prema dolje prije nego nam bude pružena sa otvorenim dlanom gore? Zapitanosti nikad kraja….
Upravo ovakva pitanja potakla su humanu akciju učenika medrese. Naime, učenice III a razreda medrese su zapitane ovim i sličnim pitanjima odlučile da pruže ruku prije nego im bude pružena. Po saznanju da je jedan od naših učenika iz I razreda prije nekog vremena dobio sestru, koja je inače na svijet došla kao osmo dijete u njegovoj porodici (Minela, Minel, Anela, Anel, Sanela, Semir, Salko i Selma), odlučile su da daruju novorođenče. Ono što je uslijedilo jeste prikupljanje novca od učenica kao i drugih potrepština. U akciju se uključio i direktor škole kao i drugi uposleni.
U petak, 04. 04. ove godine, grupa učenika sa odgajateljicom, direktorom, i predsjednikom MDD Merhamet Mostar, Osmanom Marićem krenuli su u posjetu porodici Jazvin u Jasenicu kod Čapljine.
Penjući se od Čapljine ka Jasenici, pratio nas je pravi hercegovački pejzaž, krš sa dračom i ponekom oazom višeg raslinja I zelenila. Negdje na pola puta sreli smo pješaka – našeg učenika domaćina Minela, koji je kući krenuo pješke, jer autobus iz Čapljinje ima tek oko 18. 00 sati (put od Čapljinje do Jasenice je dug oko 11 km). Ne treba posebno opisivati ono što smo svi mi suočeni sa ovom surovom stvarnošću osjetili… Nastavili smo put i uz Minelovu pomoć stigli pred kuću porodice Jazvin. Dočekala su nas vedra i nasmijana lica članova porodice. U potrazi za razlogom našeg dolaska, novorođenčetom, ušli smo u kuću koja je pomalo podsjećala na čardak. Tromjesečna Selma nas je dočekala širom otvorenih očiju, razdragana. Nismo se dugo zadržali, tek toliko da se raspitamo o potrebama ove porodice, o uslovima u kojima žive. Napravili smo i nekoliko zajedničkih snimaka za uspomenu. Prije povratka uručili smo skromne hedije domaćinima i polahko krenuli nazad… svako sa svojim mislima.
Nekako smo pod utiscima onog što smo vidjeli i doživjeli bili tihi ali smo donijeli odluku da ovo neće biti posljednja akcija ove prirode. Nastojaćemo da uskoro, ako Bog da, ponovo organizujemo nešto slično, pomognemo onima kojima je pomoć potrebna, a takvih jako puno. Ukoliko smo ovim gestom podstakli i vas da činite dobro, drago nam je.
Molimo Allaha da otvori srca muslimana i okrene nas jedne prema drugima, da ne budemo slijepi i gluhi za probleme drugih.
Hvala ti Bože na blagodatima kojima nas obasipaš!
P.S. Hvala svima koji su učestvovali u ovoj humanoj i plemenitoj akciji. Neka Allah mnogostruko nadoknadi! Amin
Harisa Alić