Karađoz-begova medresa Mostar

“Oni koji vjeruju i iseljavaju se i u borbi na Allahovom putu zalažu imetke svoje i zivote svoje. I oni koji daju utočiste i pomažu, oni jedni druge nasljeđuju. A onima koji vjeruju a koji se nisu iselili vi ne možete sve dok se ne isele, nasljednici biti. A ako vas zamole da im u vjeri pomognete,  dužni ste da im u pomoć priteknete, osim protiv naroda sa kojim o nenapadanju zaključen ugovor imate. Allah dobro vidi ono što radite.“

" ان الذين آمنوا و هاجروا و جاهدوا بأموالهم و أنفسهم في سبيل اللّه و الذين أووا و نصروا الئك بعضهم أولياء بعض و الذين آمنوا و لم يهاجروا مالكم من ولايتهم من شىء حتى يهاجروا و ان استنصروكم في الدين فعليكم النصر الا على قوم يبنكم و بينهم ميثاق و الّلّه بما تعملون بصير " ( الأنفال72)

 Iz citiranog kur'anskog ajeta jasno se vidi da je muslimanu shodno navodima  El-Kurtubija,obaveza napustiti zemlju u kojoj su uskračena osnovna ljudska prava, a onaj ko to ne uradi, griješnik je.

Pod osnovnim ljudskim pravima smatraju se smjernice Poslanika s.a.w.s izrečene na oprosnom hadžu kada je rekao:

"O pravovjerni, bojte se Allaha, budite humani  i pravedni izmedu sebe i prema drugima. Vaši životi, vaša imanja i vaše časti neka vam budu sveti i neprikosnoveni, kao sto je za sve nas uzvišen i  svet ovaj mjesec, današnji dan, i mjesto Arefat, na kome se nalazimo, sve dok se ne sastanete sa Gospodarom vašim.

Čovjek je Allahovo djelo i neka je proklet onaj ko to ruši. Svi ćemo mi doći pred Boga i On će nas pitati za naša djela i  naš  rad. Zato je obavezno međusobno bezuslovno pomaganje među muslimanima, bez obzira na rasu, porijeklo i mjesto boravka, odnosno življenja. Ciljevi koje je hidžra Božijeg Poslanika s.a.w.s ispunila, sadrzani su u sljedećem:

1.        uspostava društva koje se isticalo nad ostalim primjenama Allahovih odredbi u javnom i individualnom životu.

2.        obznanjivanje ljudskom rodu da život na zemlji nije lagodnost lišena  nepravde, nasilja i sličnim porocima.

3.        svojom učenjem islam ima za cilj odgajati ljude, bez obzira na njihov životni prostor, to jest mjesto življenja, stoga što je isti za svako vrijeme i svaki prostor.

Dakako da ostvarivanje istaknutih ciljeva nije proteklo bez žrtve. Ali samopouzdanjem u sebe i Allaha dž.š. odricanja su se isplatila .

Urodila su plodom, koji je neizmjerno velika nagrada na Allahovom putu, jer Allah sve vidi i zna .

Kada Kurejš saznade da je jedna grupa stanovnika Jesriba (Medine) primila islam nastadose učestale provokacije nad muslimanima Meke. Stoga Muhammed a.s. odobri stanovnicima Meke, koji prigrliše Islam, da naprave hidžru u Medini  što i učiniše. Muslimani se iseliše u tajnosti, osim Omera sina Hattabova, koji objavi mušricima svoju hidžru rekavši im: "Ko želi da  mu  majka ostane bez djeteta neka me sačeka sutra u ovoj dolini".

Hidžrom muslimana, Kurejšije se uvjeriše da odlazak muslimana znači njihovu sopstvenu snagu i stoga su pokrenuli incijativu oko zajedničkog dogovora vezanog za ubistvo Muhameda a.s.dok je još u Mekki. Incijativa pređe u akciju u kojoj uzeše učešće stasiti mladići iz svih plemena Mekke, i tako osveta obuhvati široki krug učesnika, odnosno stanovništvo cijele Mekke .

Tu noć u kojoj je Poslanik s.a.v.s učinio hidžru nije spavao u svojoj postelji, već je njegovo mjesto zauzeo Alija r.a. Poslanik s.a.v.s. je uspio proći pored mladića koji bijahu opkolili kuću, te se zajedno sa Ebu Bekrom i vodićem puta uputio ka Medini, neprimijećeno.

Tako se izlazak Poslanika s.a.v.s. iz Mekke dogodio prvog Rebiul-ewwela u njegovoj pedeset i trećoj godini života. Za njihov izlazak niko nije znao osim Alije r.a. iz porodice Ebu Bekra, čije su kćeri Esma i Aiša brzo pospremile stvari dvojici prisnih prijatelja. Njihovo prvo odmorište bila je pećina "Sevr" u kojoj su boravili tri dana, i u kojoj im se pridružio Abdullah, sin Ebu Bekra – pametni i pronicivi mladić. On je ranom zorom iz pećine odlazio  u Mekku da bi osluhnuo mekanske aktuelnosti i pokupivši taze vijesti, vraćao bi se kasno noću Poslaniku s.a.v.s. i ocu Ebu Bekru.

Kada saznaše Mekkelije za Poslanikov s.a.v.s. izlazak, izdale su potjernicu i organizirale pretraživanje svih puteva koji su vodili ka Medini. Tako je jedna od brojnih grupa slijedila put Poslanika s.a.v.s. i Ebu Bekra i zaustavila se cak ispred pećine Sevr u kojoj bijaše Poslanik s.a.v.s. i njegov prijatelj Ebu Bekr. Ali, ulazom pećine dominirao je Allahov kudret (moć), koja se ogledala u najtananijim paukovim nitima, te ptičicama koje su prkosile zloslutnoj pustinjskoj tišini, sagradivši svoj dom na samom ulazu u nju. Ebu Bekr je vidio  noge mušrika i jako se uplasio za Poslanika s.a.v.s. "Tako mi Allaha Božiji Poslaniče kada bi jedan od njih pogledao niže primijetio bi nas", reče Ebu Bekr. Poslanik s.a.v.s, pun spokoja i gordosti,  odgovori: "O Ebu Bekr, šta misliš o dvojici s kojima je Allah treći".

  " يا أبا بكر ما ظنك باثنين اللّه ثالثهما "   

Potjera za Poslanikom s.a.v.s. bila je iz dana u dan brojnijom i poput snažnog vjetra krenula je iz Mekke da bi svoj vrhunac dostigli kada se nudi obilno blago onome ko uđe u trag Poslanika s.a.v.s. Tako se najhrabrijim, koji su uz to bili puni snage, nudio izazov, bogat i obilan. Stoga ne čudi sto je Suraka, sin Dusama odlucio da uđe u trag Poslanika s.a.v.s. što mu je i pošlo za rukom. Međutim, šta se desilo poslije?

Ovog puta, pješčana pustinja popustala je sve više pod nogama Surukinog konja što je bio bliže Poslaniku s.a.v.s i njegovom prijatelju Ebu Bekru. Zaista, dovoljan je dokaz za onoga ko odluči da uđe u trag Poslanika, da je to nemoguće. Zato i zamoli Poslanika s.a.v.s. da mu obeća nešto, ukoliko ga pomogne u njegovoj misiji  na što Poslanik s.a.v.s. obeća narukvice perzijske kraljice nakon čega se Suraka vraća u Mekku govoreći Mekkelijama da je njegova potraga bila uzaludna.

Tako Poslanik s.a.v.s u okrilju Božije ljubavi i zaštite stiže nadomak Medine, u mjesto južno od grada, zvano Kuba.  U njemu će sagraditi i prvu džamiju u Islamu a potom će se dati na put koji ga zadesi u petak. On i njegov pratilac nadomak Medine, tačnije kod plemena Benu Salim bin Awf ponovo postavlja  temelje džamiji pod hladovinom klanjali prvi džumu namaz, a Poslanik održao prvu hutbu u Islamu. Poslije džume namaza, Poslanik s.a.v.s. i njegov prijatelj Ebu Bekr uputili su se u samu Medinu u kojoj će se zaustaviti na mjesto gdje je legla Poslanikova s.a.v.s. deva na kojoj je došao, a pripadalo je dvojici medinskih jetima koji odmah ponudiše zemlju Poslaniku da na njoj sagradi dzamiju. Poslanik s.a.v.s odbi da istu uzme osim za novac. Ebi Bekr izdvoji iz svog mubareka imetak deset zlatnika i tako bješe otkupljena zemlja na kojoj danas postoji Poslanikova s.a.v.s. džamija, čije je temelje zakopao sam Muhammed a.s., sa svojim vjernim ashabima.

Odmah nakon gradnje ove džamije, Poslanik s.a.v.s je prešao na uređenje zajednica, koja će se zvati islamska država, sastavljena od muhadžira, ensarija i ostalog stanovništva, tadašnje Medine.

Za takav poduhvat neophodno je bilo poduzeti odlučujuci, ali sigurni iskorak, što je upravo Poslanik s.a.v.s. i uradio izvršivši bratimljenje muhadžira i ensarija koji su stavili svoje bogastvo na raspologanje Poslaniku. U to ga raspoloviše u cilju ostvarivanja i postizanja Božijeg zadovoljistva.

Drugi iskorak, isto tako odlučujući, sastojao se u uređenju međuljudskih odnosa u državi koji su se zasnivali na pravilima islamskog poimanja društva i države, od kojih je neophodno istaći neka:

a-      Islamsko društvo se zasniva na međuljudskoj ravnopravnosti bez obzira kojoj ko plemenskoj rasi pripada i bez razlike na imovinsko stanje svakog od članova te zajednice.

b-     Ljudi su svi jednaki pred ostvarivanju svojih prava.

c-      Kohezija islamskog jezgra počiva na instituciji pozivanja na dobro  i odvraćanju od zla.

d-     Uspostavljanje stanja sigurnosti i prosperiteta za nemuslimane koji žive unutar islamske države i njihov normalan odnos spram države.

e-      Jačanje uloge vjernika u kreiranju javnog života, s jasnim i pozitivnim ciljevima.

f-       Istrajnost u borbi protiv izdajnika i vanjskog neprijatelja.

g-      Pružanje zaštite svakom čovjeku koji izrazi želju da živi u islamskom društvu, bez obzira na vjeru, naciju ili plemensku rasu.

h-      Pripadnici drugih konfesija neće biti primoravani da slijede islam, već će biti oni i nijhova imovina zaštićeni od eventualnog neprijatelja.

i-  Potpisano primirje, koje je od općeg intersa za zemlju, biće poštivano od njenih građana.

j-       Zakonom se jamči sloboda kretanja unutar granica islamske zajednice.

k-     Za prestupnike u državi, strogo se primjenjuje vaspitno-odgojna mjera satkana u duhu Islama i njegovih visokih načela.

l-        Društvo počiva na dvije glavne okosnica koje se ogledaju u:

a)      Jačanju svijesti svakog člana ove zajednice tj. jačanje veze sa Allahom dž.š. na putu odgajanja pozitivne ličnosti koja će se bojati samo Allaha dž.š.

b)      Jačanju ekonomske moći države, na čijem je čelu Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.

Poslije hronološkog presjeka najbitnijh dogođaja koji su se desili za vrijeme hidžre Poslanika s.a.v.s., neophodno je istaći i neke od poruka spomenutih dogođaja, zato pođino redom:

1-     Musliman se svojim samopouzdanjem u vlastite sposobnosti i mogućnosti ne ustručava u obavljanju svojih poslova, već to samopouzdanje i sposobnost ispoljava javno i transparentno, ne plašeći se neprijateljskog okruženja. Omer r.a. samopouzdano i smjelo ispoljava svoju duboku vjeru zasnovanu na temelju koji kaže da štetu može nanijeti samo Allah dž.š., a nikako njegova stvorenja, bez obzira koliko ona bila snažna i jaka. Islam je u potrebi većem broju Omera r. a.

2-     Nosilac najvećeg tereta islamskog učenja, svakako je njegova ulema. Zato kada neprijatelj udara po kičmi naroda, on zna dobro da mu je ta kičma upravo njegov duhovni potencijal ulema, jer nestajanjem duhovnog potencijala nestaje i baklja po kojoj se narod orjentiše u borbi za opstojnost.

3-     Primjer Ebu Bekra i njegovog sina zadužuje sve koji se bave širenjem islama, a to smo mi sami, da iskreno robujemo samo Allahu dž.š. njegovoj istini, a nikako čovjeku i njegovom svjetovnom maštarenju. Ebu Bekrov sin je veliki poznavalac prilika u tadašnjoj Mekki. Tesko bi bilo zamisliti odsustvo takvog važnog faktora u tako sudbonosnim trenucima. Njegovo prisustvo pospješuje prisustvo misije Islama na zemlji. Pitamo se da li svoje prisustvo možemo okarakterisati sa onim koje se uklapa u sferu širenja islamske misli na ovim prostorima.

4-     Primjer Aiše i Esme, Allah s njima bio zadovoljan, je primjer koji nam ukazuje na to da je islamski front da'we nezamisliv i neostvariv bez žene, upkos njenoj prirodnoj razlici u odnosu na muškarca. Međutim, ona je upravo kao takva dopuna ljudskoj prirodi na putu borbe za opće dobro ljudskog roda. Stoga, tvoja prava i obaveze su u rangu jednakosti sa onima koje muškarac nosi na sebi.

5-     Veličina Allahove dž.š. moći je zasjala pred pećinom "Sevr", kada je Allah dž.š. zaslijepio srca i oči mekanskih mušrika. Momenat pred kojim ljudski um zastaje i ne može dalje, već prepušta sudbinu Moćnom i potpuno se pokorava Njegovoj odredbi:

  " انا لننصر رسلنا و الذين آمنوا في الحياة الدنيا و يقوم الأشهاد " ( غافر-51)    

"Mi ćemo doista pomoći Poslanike naše i vjernike u životu na ovom svijetu i na dan kad se dignu svjedoci"

    ان اللّه يدافع عن الذين آمنوا               

 "Allah dosita štiti vjernike."              

6-     Primjer Surake je poruka svakom zlonamjernom insanu koji pokuša da utrne Allahovo svjetlo. U tom momentu i zemlja ispod nogu neprijatelja odbija da se Allahovo svjetlo zasjeni. Pitamo se moze li se ovako što desiti ikome osim Poslaniku s.a.v.s. koga Allah dž.š. štiti.

7-     Uloga džamije u širenju islamske misli, neizostavna je stoga i Poslanik s.a.v.s. gdje god je kročio nogom posadio je cvijet zvani džamija, ostavljajući time u amanet svojim sljedbenicima da iste trebaju uljepšavati svojim prisustvom a ne odsustvom. Mumin i mumnika su neizostavni posjetioci Allahovih kuća.

8-     I posljednji muhadžiri i ensarije su presvjetli simbol islamskog jedinstva, sloge i zalaganja na Božijem putu.Ugledajmo se na nijh, kako bismo bili spašeni –ugledajmo se na ustav kojeg je Muhammed s.a.v.s satkao imajući na umu Allahovo zadovoljstvo, a s kim Allah bude zadovoljan, spašen je na oba svijeta.

Neka presvijetle poruke Hidžre bude vodilja nama muslimana u Bosni i Hercegovini – Amin.

BOŽE NAŠ, NEKA NOVA 1429. GODINA BUDE GODINA SRECE, MIRA, BLAGOSTANJA I NAPRETKA U SVIM VIDOVIMA LJUDSKOG ŽIVOTA.

Priredio:prof:Muhammed Purisevic